Odgoj djece
Menu

Za mnoge je majke vrijeme upisa u vrtić jedan od najstresnijih trenutaka u periodu ranog djetinjstva njihovog djeteta. Upoznali ste svoje dijete, razvili ste komunikaciju, prepoznajete svaku njegovu želju i potrebu i vjerujete kako mu nitko neće moći pružiti svu ljubav i pažnju koju je dobivao u toplini svog doma pod budnim okom majke. Možda ste i u pravu jer je ljubav majke prema djetetu jedinstvena i neusporediva, no to ipak ne znači da trebate očajavati i predati se razmišljanju kako je potraga za pravim vrtićem nemoguća.

Prvo što svaki roditelj treba učiniti jest definirati svoje granice i ako može – utvrditi zašto ih ima. Na primjer, kada sam ja prije 30-ak godina postao otac, bio sam potpuno uvjeren da je za našeg sina najbolje da se od samog početka navikava spavati sam u svojoj sobi, a isto je mislila i njegova majka. Mislim da je ovakav moj stav proizašao iz tri razloga:

1. Ja sam kasno dobio svoju vlastitu sobu i želio sam svom sinu omogućiti taj luksuz od samog početka.

2. Želio sam da naša spavaća soba bude teritorij odraslih.

3. Čitao sam knjige o odgoju djece poslije čega sam još čvršće stajao na svom stajalištu. (Kasnije ću se vratiti na to kako je prošlo s postavljanjem ove granice).

Ove fraze ponavljajte djetetu

Igramo tu ulogu najbolje što znamo, ponekad uvjereni da znamo što radimo, a ponekad sumnjajući u svoje poteze i metode.Mnogi roditelji odgajaju svoju djecu prema modelu svojih roditelja (tj. kako su njih odgajali), a mnogi rade upravo suprotno kako bi izbjegli pogreške svojih roditelja. No svi se slažu u istoj želji da odgoje svoje dijete u sretnu i samopouzdanu osobu.

Nekada su granice koje roditelji postavljaju svojoj djeci bile nalik na zakone i policijska pravila koja su vrijedila i u obiteljskom domu i izvan njega, a uvelike su se razlikovala od pravila koja su vrijedila za odrasle. Roditeljima nikada nije bilo lako postavljati granice svojoj djeci, ali povremeno bi se pokazalo više nego očitim da se one trebaju povući i bile su zajedničke većem broju obitelji. Ni djeci nikada nije bilo lako pridržavati se roditeljskih granica.

Uvijek je postojala nužnost krajnje dosljednosti, beskonačnih ukora, zabrana i naredbi, prije no što bi se djeca počela pridržavati tih granica, ili prije no što bi naučila igrati dvostruku igru – stvarati privid da poštuju granice, a u stvari bi činila što žele. Takav sustav je funkcionirao prije svega zato što su odrasli imali pravo vršiti nasilje nad djecom. Roditelji se iz brojnih razloga nikada nisu zapitali - nije li možda sustav pogrešan?

Kakva su to onda „teže odgojiva djeca“ s obzirom na njihov temperament?

Sjećam se kako je mama moje prijateljice uvijek pričala priču kako je s njom bilo teško dok je bila dijete –

urezala mi se u pamćenje jedna priča gdje su njezini roditelji autobusom putovali s njom na more.

I dok bi svi pomislili – kakva idila – njezinim roditeljima je to bilo sve samo ne idila.

We use cookies

We use cookies on our website. Some of them are essential for the operation of the site, while others help us to improve this site and the user experience (tracking cookies). You can decide for yourself whether you want to allow cookies or not. Please note that if you reject them, you may not be able to use all the functionalities of the site.